Flora i fauna

Dobrodošli na moj blog

06.05.2019.

Choose life

Ni pola godine nije proslo, a toliko fizickih promjena svega oko mene. Promijenila sam dva posla. "Posla", od kojih sam na jednom izdrzala cak dvije sedmice. Otisla sam, nisam zasluzila niti zelim trpiti sve sto se ocekivalo, a jos se nudilo kao neka sveta milostinja, ma mrs. Budi tako dobra prema svojoj djeci, pa da te vidim onda. Licemjeri. Drugi posao je trajao par mjeseci, zavrsilo se tako sto radni kolega ipak nije kolega, al boli me, doci ce im na naplatu. Treci posao sam morala odbiti... A to vec nisam nikome ni rekla. Koliko me krenulo jednako toliko me i nece. Pa se i ne cini da tu ima nekog napretka, ali eto makar ima nade da se stvari desavaju i mijenjaju. S njim je sve okej, na nas nacin. Htjela sam pisati. Dnevnik,kurac palac, zapisivati sve, ali prc, nisam. Zao mi je sto nisam. Mozda. I ovo ostaje nedovrseno u sirovom obliku jer nemam volje. Bye

10.04.2019.

Boze oprosti

Jednostavno ne znam vise sta da mislim o ovom zivotu. je li do mene ili se jednostavno stvari poklope na glup nacin? Jesam li stvarno toliki baksuz ili bas nesto ne radim kako treba? Koji se kurac vise desava pa nikad nista da popusti? I uvijek iz goreg u goreg, pa nemam vise kapaciteta ni za sta majko mila...

07.04.2019.

Svi su imali isto ime

Pročitala sam je u dva dana:

- Smisao čovjekovog postojanja je u tome da sudbinu koju podnosi pretvori u sudbinu kojom je ovladao. Ovladati vlastitom sudbinom ne znači mijenjati tok događaja i same događaje, nego jednostavno pred njihovim licem postavljati prava pitanja.
- Život ne može biti tragičan zato jer je život niz razočarenja, ha.

S druge strane, dani presporo prolaze. Ali uvijek je tako kad čekaš nešto, razmišljaš i prevrćeš na šta će izaći. Mislim da je ovdje već sve prevrnuto, ali moja glupa navika da uvijek vjerujem da ima više od toga mi ne da mira.

Da mi se makar riješiti te nade, da odrvenim već jednom. Da odrvenim od same sebe, iluzija i misli što niču iz mene, a od tebe ću već lakše. Jutarnji drveni kurac. Sad mi je drago što te nisam spominjala ovdje, što ipak nećeš ostati zapisan u memoarima.

Jednog dana ću se probiti, svijet će znati za mene na način an koji nisam zamišljala, a ti ćeš jedino moći reći da si me nekad znao i da smo se jebali. Voljeli, ako hoćeš. Još jedna suluda ideja.

03.04.2019.

plačičipka

Ne želim se nikad više osjećati ovako. Ironijo života mog, ovo sam isto osjećala u isto vrijeme unazad godinu dana, i isto sebi govoila. Na istom krevetu, u istoj pozi i apsolutno svemu istom. A ne mogu izbiti ništa iz sebe. Gori, okreće se, izvija mi organe iz minute u minutu i jedan dan je stogodišnjak, a ne mogu ništa, ne mogu apsolutno ništa učiniti. Iskeno, najradije bih se voljela napiti, isplakati i ižaliti, ali nemam s kim, ali jebeš to što nemam s kim, kad ne smijem, ni pod razno, jebeni alkosu. Pročitala sam jedno sto stranica knjige, ubij me ako sam išta zapamtila osim naslova... Ubija me manjak živaca i sva sranja okolo. Poseri se na mene i ja ću ti se izvinuti, bukvalno. To je ono što najbolje znam.

02.04.2019.

Mobilni post 2

Muka mi je od svih samoprozvanih filozofa, palih pjesnika, muzicara, likova iza zakona, narkomana, outsidera i svih drugih drugacijih koji opet na kraju ucerate kurac svojom nedorecenom i nezrelom ljubavi. Niste vi nista drugaciji od drugih. Muka mi je i mene same sto se uvijek prostrem ko otirac da trljate svoja dlakava muda od mene svaki put kad pozelite. Zasluzila sam vise.

01.04.2019.

Mobilni post

Obecala sam da cu manje pisati, jer vise ne pisem da bih pisala nego da bih se zalila, a poslije toga se jos jadnije osjecam jer vise razmisljamn i sirim mrezu sjecanja i sve stvari koje pokusavam zaboraviti isplivaju ko da sav onaj napor ignorisanja nije nicemu sluzio. Ali ne znam sta vise da uradim da skradim mizerne dane poput ovog. Ali to vise nisu ni poneki, sve je iznova, svakog jutra novo govno na tanjiru, srazmerno proporciji tvojih nada i optimisticnih prizeljkivanja. Ono sto mislis to i prizivas, al malo sutra. Setala sam, setala sam ujutro, preko dana,preevecer, ponavljala iste korake po ovom cernobilskom gradu i nista, nista nisam mogla zaustaviti; plakala sam u sebi, a bome se omaklo i ovako, sto sam zurnije hodala to sam glasnije mislila, samoca je rasla s brojem predjenih kilometara, Uzas. U ovakvim trenucima pozelim imati psa. Pas je sreca.

15.01.2019.

Majkomilapremila

Jedina konstanta mog zivota je cinjenica da iz godine u godinu biva sve gore i gore. I to nije receno samo zato jer se tako osjecam, zapravo se desavaju stvarna sranja i pun mi je kurac svega. Ova je najgora, a proslo je samo 15 kurcevih dana. Way more to go. Pitam se na koliko sam sihri nagazila kad je stalno nesto. Ma ja sam zen sta se sve desava, mila majka...

20.12.2018.

Bosco

Možda je tužno što u svoj tim bipolarnim poremećajima i ovisnosti pronalazim dobri stari osjećaj kuće i doma. Ali iskreno, ne bih ga mijenjala ni za 100 sretnijih života.

19.12.2018.

Lick my bloody pussy

U nasilju odrastes i nasilje ti postane potreba. Treba ti da nikad nikome nisi dobar, da se moras stalno pravdati i izvinjavati cak i onda kada je ocito da nisi kriv, treba ti da se tares i molis druge ljude da te vole, pristajes na mrvice paznje i dajes drob za nekog ko ti na kraju dana kaze da ga boli kurac, a oni pokoji trenuci kada ti se cini da su zahvalni sto si tu su praznici koje slavis i za koje se drzis onda dok tones pod njima.

08.12.2018.

Jebiga

Kako je nepojmljivo da nas je samo jedna odluka vodila u nekom smjeru. Da sam uradila sve isto uz jednu promijenjenu stvar, sve bi bilo drugačije. Da sam odabrala bilo šta drugo od onog što jesam. Gdje se vidim za 5 godina, a gdje želim da se vidim i sad i za 5 godina? Ko će ga znati.
Ništa mi više nema smisla, a ono što želim ne zavisi od mene, pa ako ne zavisi od mene same, da li je to zaista ono što želim? Ako to uključuje druge ljude, da li to suštinski dolazi od mene ili su to puste želje na koje se ne možeš osloniti jer im konce vuče neko dugi?
Ponekad ne znam da li mrzim sebe ili svoj život. Onda skontam da mrzim stvari koje ne mogu promijeniti. I ne mogu se pomiriti s tim. Ne zbog sebe koliko zbog svijeta oko mene. Možda bih se i mogla pomiriti da se ne osjećam samom na svijetu. Mada i ne želim da se više ikad osjećam drugačije. Moreš ti to, moraš ti to.


Stariji postovi