Flora i fauna

Dobrodošli na moj blog

19.11.2018.

Corner

Želje su ti mrtve, stoje negdje u zadnjem kutu svijesti kao prikaze onog što si nekad bila. Ali nema više ničega, apsolutno. Tvoje moranje, potreba da si u tome, želja, fokus i osjećaj postojanja, ljepota i ljubav, zanos koji te je budio i nosio, nema ništa. Stvari su uredno pospremljene i kupe prašinu dok ti sjediš pored njih i gubiš vrijeme. Nemaš više esencijalnosti.

Ostavila si sve i jedan vrijedan razgovor i iskrene ljude zarad površnosti drugih i omanjih komplikacija koje nisi znala riješiti jer nemaš karakter da staneš i usprotiviš se. Ne služiš nikome, ne služiš onome kome si trebala, i džabe se tješiš da je bilo onako kako je trebalo biti kad je moglo biti i bolje.

Nemaš pojma gdje goniš, ne možeš nigdje ni goniti kada si u raspalom bolnom tijelu koje te ograničava na sjedenje u kući, ali si ipak dopustila da maštaš kako ćeš nekad nešto i imati u životu, samo da se opet razočaraš. Maštaš, a nemaš snage ni za obični posao kasirke, ali hoćeš, imati ćeš kućicu kraj rijeke i obitelj.

Iako si totalno dezorijentirana, emocionalno nestabilna i potpuno nespremna osoba i za šta u životu, ipak si odlučila pustiti još nekog u sav taj nered, zapravo jesi li odlučila? Budimo iskreni, nisi očekivala ono što si htjela, ali evo tu si ipak, a nisi sigurna da li je to ono što zapravo želiš, niti da je ono što ti treba, niti koliko je stvarno. Ne znaš više ništa ni procijeniti.

Na to sve, imaš onaj jedan bug u glavi koji te ćini kvarnom, ali ne daj Bože da uradiš ispravnu stvar jer su bitniji sebični razlozi malog fragilnog ega i romantična simbolična poezija koju je tvoj um iscenirao, nego tuđi osjećaji i moralnost, jer ti odavno nisi ni ispravna ni moralna, niti si išta od čovjeka. I uopće nije bitno da li je to sitnica ili ne, suština je da je pogrešno.

03.11.2018.

Dječak iz vode.

Uspio si roditi ljubav u ovom mrtvom, varljivom tijelu dok je maštalo o nekom drugom pored tebe, a istina je da te trebam kao što Lejla treba Kajsa.
U sebi nosiš lijek moje boljke; ti si moja boljka, i ne treba mi više od života. Ne nosim te u budućnost, to je zamka. Budućnost je put u smrt, a mi imamo samo jedno vrijeme i kraj ljeta.
Nije li posebnije ovako; lako je voljeti prvu ljubav i živjeti njenu bol, šta je s ljubavlju nakon toga? Ona je opreznija, plašljivija, tiša i drži oči otvorenim; ona je odabir, svjesno padanje u istu provaliju, ponovno rađanje i davanje regenerisanih dijelova, a želim da ti dam sve; imam potrebu da ti dam. Boli me.