Flora i fauna

Dobrodošli na moj blog

05.12.2018.

Idite psihijatru na vrijeme

Ti si neko ko živi na dubokom mračnom dnu i nećeš nikad isplivati. Neko si ko se na kraju sam ubije i za tebe nema drugačijeg rješenja.
Koliko god vidiš stvari koje moraš promijeniti i koliko god razumiješ odakle, zašto, kako ta toksičnost izlazi iz tebe, koliko god misliš se znao, toliko se ne znaš promijeniti. Svaki put kada poredaš stvari u glavi i znaš kako treba da se ponašaš; kako želiš da se neko drugi ponaša prema tebi, ti ćeš raditi kontra.
Uvijek ćeš naći način da povrijediš i sebe i druge da bi imao razloge za drame i duge romane o tebi, jer se ipak uvijek radi o tebi, o tome kako si ti izmorena duša, ali te ipak neko voli i daje ti hiljaditu šansu.
Samo je bitan krug u kojem se vrtiš sam oko sebe, mali tužni depresivni krug bez kojeg ne znaš živjeti. I dok se ne uništiš do kraja nećeš prestati. A gdje je kraj?

19.11.2018.

Corner

Želje su ti mrtve, stoje negdje u zadnjem kutu svijesti kao prikaze onog što si nekad bila. Ali nema više ničega, apsolutno. Tvoje moranje, potreba da si u tome, želja, fokus i osjećaj postojanja, ljepota i ljubav, zanos koji te je budio i nosio, nema ništa. Stvari su uredno pospremljene i kupe prašinu dok ti sjediš pored njih i gubiš vrijeme. Nemaš više esencijalnosti.

Ostavila si sve i jedan vrijedan razgovor i iskrene ljude zarad površnosti drugih i omanjih komplikacija koje nisi znala riješiti jer nemaš karakter da staneš i usprotiviš se. Ne služiš nikome, ne služiš onome kome si trebala, i džabe se tješiš da je bilo onako kako je trebalo biti kad je moglo biti i bolje.

Nemaš pojma gdje goniš, ne možeš nigdje ni goniti kada si u raspalom bolnom tijelu koje te ograničava na sjedenje u kući, ali si ipak dopustila da maštaš kako ćeš nekad nešto i imati u životu, samo da se opet razočaraš. Maštaš, a nemaš snage ni za obični posao kasirke, ali hoćeš, imati ćeš kućicu kraj rijeke i obitelj.

Iako si totalno dezorijentirana, emocionalno nestabilna i potpuno nespremna osoba i za šta u životu, ipak si odlučila pustiti još nekog u sav taj nered, zapravo jesi li odlučila? Budimo iskreni, nisi očekivala ono što si htjela, ali evo tu si ipak, a nisi sigurna da li je to ono što zapravo želiš, niti da je ono što ti treba, niti koliko je stvarno. Ne znaš više ništa ni procijeniti.

Na to sve, imaš onaj jedan bug u glavi koji te ćini kvarnom, ali ne daj Bože da uradiš ispravnu stvar jer su bitniji sebični razlozi malog fragilnog ega i romantična simbolična poezija koju je tvoj um iscenirao, nego tuđi osjećaji i moralnost, jer ti odavno nisi ni ispravna ni moralna, niti si išta od čovjeka. I uopće nije bitno da li je to sitnica ili ne, suština je da je pogrešno.

03.11.2018.

Dječak iz vode.

Uspio si roditi ljubav u ovom mrtvom, varljivom tijelu dok je maštalo o nekom drugom pored tebe, a istina je da te trebam kao što Lejla treba Kajsa.
U sebi nosiš lijek moje boljke; ti si moja boljka, i ne treba mi više od života. Ne nosim te u budućnost, to je zamka. Budućnost je put u smrt, a mi imamo samo jedno vrijeme i kraj ljeta.
Nije li posebnije ovako; lako je voljeti prvu ljubav i živjeti njenu bol, šta je s ljubavlju nakon toga? Ona je opreznija, plašljivija, tiša i drži oči otvorenim; ona je odabir, svjesno padanje u istu provaliju, ponovno rađanje i davanje regenerisanih dijelova, a želim da ti dam sve; imam potrebu da ti dam. Boli me.

21.10.2018.

Seraz jer puno sere

Puno je toga što se dešava, a mozak ne može procesirati kako treba. Važne stvari ostavljam po strani misleći da će se samo od sebe riješiti jer Bože sačuvaj da sjednem, razmislim o problemu i riješim ga. čekati, čekajući godoa, i čekajući mene. Tako nekako...
Sve ću zasrati, ko da gledam.

16.10.2018.

?

Ponađeš tračak nade u polju tuge. Kako se nešto što si oduvijek htio pretvori u nešto čega se plašiš i ne želiš? Možda si ti genetski modificirana biljka koja može preživjeti samo na neplodnom tlu.

08.10.2018.

Da mi je znati

Ti tražiš utjehu u inatu. Ideš, moliš Boga da ti neko kaže da nešto/neko nije za tebe, da možeš i bolje, pa da imaš neki ujeban razlog zašto da se prikačiš za tu ideju, jer je tvoja poetična duša satkana od inata i loših izbora - jedine životne avanture koje poznaješ, jer se u dubini duše zapravo plašiš nečeg normalnog što bi moglo opstati i storiti temelj s tvojim korijenjem.

I u tome je čitava tvoja filozofija.

Svoje anksioznosti i napade panike kriješ lažima, jer kako da u ovim godinama kažeš nekome da ne želiš imati dodira s drugim ljudskim bićima, kako da kažeš svoje strahove i ispadneš mala plašljiva srnica?

Iako mrziš kad ti neko u sred rasprave kaže ''dobro'' i okrene glavu, to je upravo što ti sama radiš, jer nikad nisi naučila reći ono što misliš naglas. A svaki put kad si rekla ispalo je bolje za tebe.

Misliš da tražiš neku alfu koja će znati šta želi i boriti se za to jer ne želiš nekog slabića koji će te podsjećati na oca, ali zapravo ideš ka emocionalno nedostupnim agresorima koji liče na tvoju majku, kao bježiš od tog svijeta, a zapravo sama sebi kopaš grob.

I niko nikad neće biti toliko dobar koliko ti možeš biti loša jer ćeš uvijek, uvijek, uvijek izabrati ono što nije za tebe i opeći se, pa se tješiti da je to bila još jedna lekcija u životu iz koje opet nećeš ništa naučiti, dijete drago, je li bitnije ono što ti je potrebno ili ono što želiš, a ne znaš koliko ono što ti je potrebnije može biti ljepše od želja koje sebi namećeš.

12.09.2018.

a šta da radim?

Od toliko toga što me ispunjavalo i činilo sretnom, ostala sam na minimalizmu; drkanje, hrana, piće i lake droge, s tim da se mogu halaliti s pićem, lakim drogama i zabavnom hranom jer sam sama sebi ućerala s pretjerivanjem u svemu tome.
Tako da, ostaje mi drkanje kao nepresušni izvor sreće. Al' je i on presušio, jer ne pamtim kad sam zadnji put drkala.

Mislila sam da će me saznanje progutati, da neću preživjeti toliku hladnoću, ali se ispostavilo da mi je to bio najbolji dan u životu. Jer kad istinski shvatiš, na jezi vlastite kože, šta znači biti sam, sam samcat; sam bez roditelja, prijatelja, kurca, palca, poslije toga ti je sve lakše.

Možeš ljubiti koga poželiš, možete se maziti bez težine pitanja "šta ćemo sutra", jer sutra ne postoji i ko zna gdje ćete biti, možeš biti gdje god da jesi bez očekivanja, možeš biti slobodan i raditi šta god te volja i živjeti nekim lakšim životom, koliko sam sebi dopustiš.

Nisi nužno sretnija osoba, ali jesi lakša. I nisam htjela govoriti o tome, već o nekoj drugoj spoznaji, ali...

09.09.2018.

Novi dan nova nafaka post shit hoping

Je li postoji neki paralelni univerzum gdje osoba zna cijeniti kada kažeš ''izvini,žao mi je, šta mogu učiniti da se iskupim'' čak i ako nema potrebe da se izvinjavaš jer je svako slobodan da odlučuje kako hoće i tuđa očekivanja nisu tvoj problem, ili ne znam, ili sam ja baš šupak i trebam više paziti na druge?
Odnosno, trebam više paziti na koga pazim? Ali kako da pazim na nekog ako sam nesigurna u to koliko neko drugi misli na mene? Ustvari, ako sam sigurna u to da neko drugi ne misli na mene u jednakoj mjeri u kojoj ja mislim za tog istog?
Ne mogu to više sebi dopustiti, neka se neko drugi trudi za mene prvo, isplatit će mu se svakako. Al' neće niko, jer svako misli ovako i zato smo sjeban narod, niko ne bi ništa prvi, žalosni mali ljudi..

Čitava sedmica i malo prije toga je sve posrano, sve ide kako ne treba ići i ni za šta se ne mogu uhvatiti, a na kraju dana ja budem kriva svakome za sve, jer što da ne, mora neko. Dežurni klaun na dužnosti.

I što se mora praviti drama oko izlazaka kad ionako izlazite sa mnom jer nemate s kim boljim i svakako nikome nije toliko stalo da provodi vrijeme sa mnom? Što se moram osjećati ko da sam u nekoj glupoj teenage drami, de ljudi saberite se???

Voljela bih da ljudi mogu vidjeti koliko ne cijene ono što imaju, koliko uzimaju zdravo za gotovo neprocijenjive stvari, ali ne mogu ni sebe dovesti u red, kamoli nekog drugog.

29.08.2018.

idontwannabeyouanymore

Koliko moraš biti psihički sjeban da uživaš u toj boli, da te pali kada radiš nešto protiv sebe i cerekaš se sam sebi u facu dok glumiš sopstvenu hodajuću karikaturu i govoriš da ti se jebe za svim? Želiš da se mučiš, da puziš za onim za čim žudiš, da budeš na dnu, da se poljevaš rakijom i pjevaš pjesme iz djetinjstva. Samo bih voljela da je malo stvarnije, ali vidim zašto nije. It breaks my broken heart. Samopoštovanje, ver ar ju?

27.08.2018.

Taoc i palčica

Jedan od savjeta što sam dobila je da u ljubavi nema kalkulisanja. I to je tako banalna stvar, ako ćeš kalkulisati sjedi u kući, ako nećeš izađi s osobom, a svaki novi izlazak je novo kalkulisanje, i par dejtova nisu veza, to što volite X istih stvari vas ne čini srodnim dušama, i nikad, nikad, nikad ne možeš znati koliko će potrajati i kako će biti, i zato sinko ostavi očekivanja iza sebe, i neka ti svaki izlazak bude neka nova avantura, i ne očekuj, ne očekuj da će zaboraviti sve prije tebe, da ćeš biti jedina osoba kojoj će se javiti, ne očekuj da će se zaljubiti u tebe onda kada i ti u njega, i ne stavljaj težinu na suviše tanak led, propast će sve.

Osim toga, pretjerala sam toliko da me je čak i sramota pričati ljudima šta sam radila od sebe zadnjih mjesec dana. Tijelo mi je par puta otkazivalo, al udari opet i opet. Zaboraviš da nisi neki istrenirani bajo osamdesetpetokilaš sa dva metra u sebi već da si isprdak iz materine utrobe od metar i žilet koja je na sve živo osjetljiva, pizdica mala, ne možeš toliko seljanko, uspori, uspori, uspori.
Ima nešto uzbudljivo u tome kada si na granici otkazivanja i svaki organ ti je težak i boli te, a ti lebdiš i ne osjetiš udove osim onih laganih trnaca, ali de dijete, ima još do kluba 27.

Pored iznešenog, mislim da sam dotakla vrhunac socijalnog awkwardisanja, bravo ja, pomjeram si granice. Kako me je bilo sramota, a što me više držalo da me sramota, to sam gore radila, skoro pa sam pobjegla s lica mjesta, tako mi je malo nedostajalo da samo ustanem i odem jer mi je previše, previše mi je šutjeti i sjediti među random ljude na koje smo naletili, tačno sam se začudila što sam se tako osjećala.
A ustvari to nije bilo zbog njih, nego zbog tebe, eto, ti si učinio da se loše osjećam, ustvari ne ti nego moje očekivanje koje sam zaboravila ostaviti kod kuće, ostavi očekivanje ponesi kompleks i nećeš se razočarati.
I što je gore, ne mogu to zaboraviti, ali opet mi je drago što me druga osoba razočarava, makar sam promijenila glumca, to je za mene čak i uspjeh. Jadnica


Noviji postovi | Stariji postovi